U oba suvremena dijagnostička sustava — Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 5. izdanje (DSM5) i Međunarodna klasifikacija bolesti, 11. revizija (ICD11) – traumatski događaj definira se kao izloženost stvarnoj ili prijetnji smrću, teškoj ozljedi ili seksualnom nasilju, bilo izravno, svjedočenjem, saznanjem da se dogodio bliskoj osobi ili kroz ponavljanu profesionalnu izloženost potresnim detaljima. Taj se uvjet naziva Kriterij A i temelj je za sve kasnije dijagnoze povezanih poremećaja (American Psychiatric Association, 2013). Važno je znati da iako su dijagnostički sustavi temelj klasifikacije poremećaja, efekti traume povezuju se i s mnogim drugim poremećajima koji nisu povezani s traumom unutar dijagnostičkih priručnika.
2. DSM5
DSM5 izdvaja posebno poglavlje s poremećajima kojima je nužan stresor za razvoj simptoma. Glavne dijagnoze su:
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) – nametljiva sjećanja / noćne more, izbjegavanje podsjetnika, negativne promjene raspoloženja i povišena pobuđenost dulje od mjesec dana, teškoće u funkcioniranju.
Akutni stresni poremećaj (ASP) – slični simptomi kao PTSP, ali traju od 3 dana do 1 mjeseca nakon traume.
Poremećaj prilagodbe – emocionalna ili bihevioralna reakcija na jasno prepoznatljiv stresor (npr. razvod, gubitak posla) koja uzrokuje značajnu patnju u području doživljavanja i ponašanja.
Reaktivni poremećaj vezanosti (RAD) – povlačenje i socio-emocionalno distanciranje od skrbnika i drugih osoba nakon teškog ranog zanemarivanja.
Poremećaj nesputanog socijalnog angažmana (DSED) – pretjerano povjerljivo i neprimjereno socijalno ponašanje prema nepoznatima nakon ranog zanemarivanja.
Drugi, nespecificirani s traumom i stresom povezani poremećaji – kliničke slike s jasnim stresorom koje ne zadovoljavaju pune kriterije gore navedenih dijagnoza.
3. ICD11
ICD-11 koristi dvije grupe poremećaja u razlikovanju dijagnoza vezanih uz traumu. Jedan dio dijagnoza odnosi se na poremećaje specifično vezane uz stres (6B4), a drugi na Poremećaje povezane sa štetnim ili traumatskim događajima (QE8)
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSD) – jezgra simptoma slična kao u DSM5.
Kompleksni PTSP (CPTSD) – PTSD simptomi plus trajne smetnje slike o sebi, emocionalne regulacije i odnosa s drugima nakon dugotrajne i ponavljane traume.
Produljeni poremećaj tugovanja (PGD) – intenzivna tuga i čežnja za preminulom osobom koja taja dulje od 6 mjeseci koja ometa normalno funkcioniranje osobe.
Poremećaj prilagodbe – naglasak na povratak u uobičajeno funkcioniranje unutar 6 mjeseci od prestanka stresora.
Reaktivni poremećaj vezanosti / Poremećaj nesputanog socijalnog angažmana
Akutna stresna reakcija – prolazna reakcija do nekoliko dana koja se klasificira izvan poglavlja mentalnih poremećaja.
Literatura
American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed.).
Cloitre, M., et al. (2014). The emerging CPTSD diagnosis: Challenges for clinicians & researchers. European Journal of Psychotraumatology, 5, 1–9.
World Health Organization. (2024). Clinical descriptions and diagnostic requirements for ICD11 mental, behavioural or neurodevelopmental disorders.
World Health Organization. (2025). ICD11 for mortality and morbidity statistics (Version 202501). https://icd.who.int