O TRAUMI

Događaj i naša reakcija

Trauma je naziv za događaj koji je toliko strašan ili opasan da ga naš mozak registrira kao prijetnju životu ili tjelesnom integritetu. Primjeri su teška prometna nesreća, fizičko ili seksualno nasilje, rat ili velika prirodna katastrofa (American Psychiatric Association, 2013). Možemo je doživjeti na više načina: izravno, ako se dogodi nama; neizravno, ako joj svjedočimo; posredno, ako saznamo da je zadesila blisku osobu; ili profesionalno, kada o traumama drugih učestalo slušamo na poslu (npr. hitne službe).

Vrste trauma

  • Akutna trauma nastaje nakon jednoga kratkog, ali izrazito stresnog događaja, primjerice potresa, fizičkog napada ili prometne nesreće.
  • Kronična trauma razvija se zbog dugotrajne ili ponavljane izloženosti stresu, poput obiteljskog nasilja, vršnjačkog zlostavljanja, zatočeništva ili borbenih iskustava.
  • Kompleksna (razvojna) trauma odnosi se na višestruke, najčešće rane i interpersonalne traume u djetinjstvu koje mogu poremetiti cjelokupan razvoj djeteta (World Health Organization [WHO], 2024).

Koliko je trauma česta?

Istraživanja pokazuju da će oko 70 % ljudi barem jednom u životu doživjeti traumatski događaj, a od njih će oko 5 % oboliti od posttraumatskog stresnog poremećaja (WHO, 2024). Trauma, dakle, nije rijetkost, ali posljedice se razlikuju od osobe do osobe.

Što se događa u tijelu i psihi?

Kad nastupi opasnost, tijelo aktivira “alarmni sustav”: luči adrenalin i kortizol koji nas pripremaju za ‘bori se ili bježi’. Sjećanja na događaj mogu ostati zabilježena kao  “razbijena” u slikama, zvukovima i osjećajima, zbog čega se ponekad vraćaju kao bljeskovi ili noćne more. Pritom je socijalna podrška obitelji, prijatelja i zajednice jedan je od najjačih zaštitnih čimbenika za oporavak (American Psychological Association [APA], 2024).

Zašto ljudi reagiraju različito?

Reakcija na traumu ovisi o više čimbenika: prethodnim iskustvima, razini podrške, trajanju i intenzitetu traumatskog događaja, te dobi osobe. Dječji mozak, primjerice, osjetljiviji je na dugotrajni stres, adolescencija na seksualnu traumu, pa rana i stabilna podrška važnih osoba ima ključnu ulogu u zaštiti razvoja.

Literatura

  1. American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed.).
  2. American Psychological Association. (2024). Trauma. https://www.apa.org/topics/trauma
  3. European Society for Traumatic Stress Studies. (2025). Learn about trauma. https://estss.org/learn-about-trauma
  4. World Health Organization. (2024). ICD-11 clinical descriptions and diagnostic guidelines for mental and behavioural disorders.
  5. World Health Organization. (2024, May 27). Post-traumatic stress disorder. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/post-traumatic-stress-disorder